Jedan od onih dana (rasipanje i skupljanje energije)
Ne znam koliko cu jos moci izdrzati s njom.Pucam..Savijam se i pokusavam da se ne slomim. Zapravo ako cu da brojim ,nikad nismo bile ovoliko skupa. Kad smo i bile skupa mimoilazile smo se i susretale vrlo kratko.No ovako skupa i u ovoj situaciji ...Ne znam jel ljepsi malj u celo ili samounistenje na klik ! Prije smo bile toliko kratko da do sukoba ne dodje.Kada bi bilo duze pak'tada bi ona ili ja zavrsila u hitnoj. Ona od srca a ja od kolabiranja .Psihicka tortura koju vrijedi iskusiti !No iako vrijedi, nikom je ne bi pozeljela. Bitno je proci kroz vrelu stazu i prziti se i nastojati je proci.Usavrsavamo se na postojecu licnost i samim tim postajemo bogati za jedan pakleni cin !Gorimo! Gorim u paklu..nemam misao o kraju-izgubila se posljednja nada ..a koliko ih je samo bilo.Ovo vruce iskustvo podsjeca na okrutnost uopsteno covjecanstva. Ljudi vide Vas a ne vide sebe pa kada im uradite sto su oni Vama (a oni se toga o ne sjecaju) Odjednom prasak (javlja se povlacenje,i konfuzija ) Odjednom drugi zele mir ? Waoo ,zamoslite to ?Drugi zele mir ali ocajnije je -sto u tom miru koji se dobije (ne mogu spoznati nista)Jednostavno nemaju svjest za rast.Da se razumijemo (takvima je lakse no ovima sto to moraju htjeli ili ne ,to ih sljeduje )
Sto sam starija sve vise uvidjam sta zelim i sta ne zelim..Bojim se ! Strah je prirodan. Bojim se samo da ne stignem tamo gdje idem.Sve ostalo je u ovozemaljskom manje bitno i znacajno u cirkusu budalastina..Potpuno suvisno se ponasaju te zvjerke -zive kao virus i napadaju sve redom pa koga jame-jame. Moram priznati da sam izrazito ponosna na zakljucak da nemam srca ! Hvala Energiji pa me ne znaju..Da ,dobro se zakljucilo.Kazu mi jasno i glasno i jos si uzimaju za pravo takvo sto.Upravu su.Moje srce je nestalo u nista ! Sada to nista moram da spoznam.Osjecam se cudno.Kao da postoji neki vatromet koji samo ceka da obasja nebom i kaze " ok ,sad smo kvit "! Zivot ide dalje..Prasak..