Cosmic Energy

Piglet: “How do you spell love?” Pooh: “You don’t spell it, you feel it.”

30.09.2019.

Za neko vrijeme ,to bi bilo to....

Ponekad bi covjek da ima krila i da ga vjetar ponese,ma znate tamo negdje gdje zala nema ,a nema ni borbe..Samo cist staklen ,balans ...Staklo koje ne puca..Ponekad bi covjek da mu kisa snaga bude i sto vise da se kisnice napije da izdura sve sto dolazi..Da ima zalihe za (one crne dane) Ponekad bi covjek da gumicom izbrise strah, skepticizam,.. i da ostane cistina u srcu pri bilo kojem potezu sto se skroji..Jim je lijepo rekao sve a drugo je sto ja tu knjigu kad god procitam drugacije shvacam! Da sam intelektualno nadarena vjerovatno bi iz prve ispravno napravila..ali ne !Moram ja da je znam napamet a da pri tom stojim i brojim slova ..Zijevam -istina..Nasi najveci strahovi nisu da smo nemocni ,nasi najveci strahovi poticu od toga da smo nemjerljivo sposobni za SVE ! Zamislite sada neku tamo lijevu osobu...Sav san skrojen u kucici ..njenoj licnoj. Sama ju je napravila (to je bit neka) Starine,zivotinje i savrsen zrak u jutro i na vecer..Posla oko svega ..Mir..Tisina sto hrani mir..Sve je usporeno..bez pritiska bez uobicajne civilizacijske svakodnevnice..Zivis ,dises i radujes se sto si ziv i sto mozes svojim.rukama svasta napraviti dok te tijelo sluzi.Umjetnost...Potom se vratite na covjeka..sva ta muka ,vrijeme sto dolazi,nelagoda i borba..E pa tu smo negdje..i zbog cega ? Zbog kucice ..zbog mira bez patnje ...zbog balansa sa samim sobom..Oboji Svemir bojama i VJERUJ U CUDA..

29.09.2019.

29.09.2019

Nema povratka.Ovaj dan je bio presudan za cijelu iducu godinu.To je to,zvanicno iduce godine u ovo doba necu biti tu. Jos ne mogu sebi doci a put do iduceg Septembra ce biti jako naporan. Ne mogu vjerovati ,mogu vjerovati..Prozima me uzbudjenje,adrenalin,tuga.Zato zelim da ovo zabiljezim ,ovaj strasni momenat ..ka novom sutra. Ommm...energija...trebat ce mi ,da sta ne zeznem ! Mogu li ja to ? Ko te pita ,gdjice,opleti svojim poslom ! Sveti Boze..Jeza iz stotine hiljada razloga.

27.09.2019.

Pitao se brat,zasto zelis rat ? ( Arhiva razmisljanja)

Jednom davno u ne bas tako dalekoj zemlji ,zivjeli su ONI ,MI ,i ONI TAMO! Izmedju ostalog ,MI i ONI i ONI TAMO su u kovcegu starom cuvali svoja remek djela ;pravljena odprilike za par minuta ! Oni su jecali i zeljeli vani ,zeljeli su roditelje po mogucnosti dobre i razumne,zeljeli su i ONI TAMO I ONE sto se skrivase uvijek iza ledja ,licmjerno,prosto da se igraju. No MI i ONI i ONI TAMO su im lijepo pricali bajke u kojima smo se borili jedni protiv drugih,izdavali iza maske i licmjerja kao i prkosili sta je cije u osveti . Jednom davno sprijateljise se MI i ONI .Usavsi u kucu u kojoj nisu bili dobro dosli,na zidu su primjetili sat. Veliki kicasti sat i pored njega hrpu skupocjenih starina .Noc prije ,stara majka je pricala da su joj u nemiru i sukobu sve odnijeli,opljackali i jos nam je objasnjavala satima kako je to izgledalo i koliko kosta.Eto nesto joj dosla,majke. Pogledase MI i ONI u prostoriju i zapitase gospodja Mi ,cije li je to u prijateljicinoj kuci ? Veli gospodja Oni da je to od njene majke ! Da je to njeno bez imalo sumnje pa pomalo se i uvrijedi na takvo pitanje ! Dodje gospodja Mi kuci i isprica svojoj starici sta je vidjela i kako to izgleda ! Potom starica pohita gore na vrh grada samog i pronadje jednu staricu sto bijase majka od ONE sto ima te stvari i tvrdi da su njene ! Jel nasljednice Oni ,sta rece ? Nisi krala i tudje uzimala ? Postidi se starica druga ! Pa evo dokaza i unuku sam povela ,vidjela je sve sto bi voljela da nije moje i da je pogrijesila ! Moram da znam ? Starica cutila je postidjeno i progovori ,da posto se unuka Oni druzi sa Mi ;najbolje da ponese neko te stvari ili da dodju svi skupa da vrate ! Da ,jeste .To smo ti pokrali ,iskreno nismo mislili da cete izaci zivi ! Ah ,ah...staricica rece ; Ma znas da mi nije uspomena na muza i sjecanja dala bih ti al zelim svoje natrag! Poslije toga Mi i ONI su se pomalo.pocele udaljavati ,njihov prvi razmak..Oni je tvrdila da se prosto desilo ;i branila ih ne znajuci da joj je nana priznala pred nama.A i nema se sta dokazivati ,bili su dokazi i incijali jasni i vidljivi srecom. ONI TAMO su vazda vrebali pozadi onako podmuklo ,vjerujuci da je tako najsigurnije . Bilo im je dovoljno da predjete granicu koju su sami napravili i da Vas docekaju na raskrsnici ,izbiju zrak i cupaju u nadi da ce vas izmlatiti. Pravo jaceg.Roditelji su ih ucili da cim izadju iz kovcega pohitaju ,hrle da sve sto im nije blisko uniste i likvidiraju, ako se ne bi znalo tim bolje.Tako je MI jednog dana upala u zamku i vec joj je bilo previse (pocela je da osjeca prezir prema svima i nasljednicima Mi ,i ONIMA i ONIMA TAMO !Docekali su je! Uspjela je da im pobjegne bilo ih je petoro.Usavsi u kuci odlucila je,uzet ce sve iz ladice pri ruci i izaci da se bori. Tako je i bilo..Dok su se kikotali sa Oni i ocijukali misleci da je samo pobjegla ,puna prezira sa mesarskim nozem izasla je da se obracuna sa divljacima.Kada su joj vidjeli pogled i noz u ruci sledili su se ,razbjezali su u sekundi.Sutradan su se osisali da ih ne prepozna od straha i ljutnje koji su vidjeli u ocima.Bila je spremna upropastiti svoj zivot samo da im pokaze ko su i sta su iako time ne bi bila bolja od njih,pristala je bez premisljanja da im naudi i rijesi to jednom za svagda. Nedugo nakon toga u kinu su isti ljudi poceli ispred nje da zadirkuju One tamo koji je nisu voljeli ali isla je s njima u skolu . Ustala je i prisla ,dogovorila obracun u ime njeno, sutradan navecer..Odbranila ju je da gleda mirno film. Sutradan kad se proculo ko je dogovorio i kad su se sjetili ko je ONA nisu se pojavili. Posljedni obracun je bio s kokicama ! Korzom se setalo poslije 20:00 sati i islo u krug. Prosle su ponovo ONE i kad su vidjele da ona ide ,prisle su i sasule kokice na glavu. Smijale su se. Govorile:ne dole vec gore (granica izmedju jednih i drugih je bila korzo a ona ni jedna ni druga je isla u skolu s onima od jednih a to nije pripadalo njima.To bi znacilo da muslimani i hrvati su imali svoje granice i muslimani su slobodno setali donjim djelom zvanim hrvatskim a hrvati su pravili probleme.Treci su bili iznimka i u ratu i s jednima i s drugima a u njenom slucaju ipak je bila privrzenija ONIMA sto su ju naposljetku izdali gore no ovi teritorijalno. Kada su joj posuli kokice po glavi nije odreagovala (sklonila se) Sutradan je djevojka otisla u prodavnicu a ONA sto su joj posuli kokice po glavi je otisla po NJU.,Zacuo se plac i vristanje potpuno javno.Niko ju nije smjeo sprijecitu da gospodja kokicarka nauci lekciju.Okupili su se i cutali ,gledali i slusali.Od tada su je pozdravljali pognute glave i sklanjali se od nje sto dalje to bolje. Sta da Vam kazem? Sve je to djecije ? ! Itekako..i bas zato pitao se uvijek brat ,zasto ljudi zele RAT ?!!

25.09.2019.

Sloboda poezije..Ne reci pameti...

O tebi nikada necu pricati svojoj pameti bas zbog toga sto je u srcu ostavilo parnicu.Necu joj reci da li si bio drag niti da li si presao u mojim snovima prag.Necu joj reci ni da li si poznanik,prijatelj drag ni da li sam te voljela ili volim kad'kad..Ma nece mi pasti na pamet da pitam se sta se to dogadjalo u nasim snovima i zudima sto ostavilo je trag.Necu joj reci ni da li iz osame,zedji,umora,ni da li je ikada ma koje od nas drugo voljelo;bar na tren, niti srce nase da li nas je radi nas ili radi drugih kad-kad boljelo u onom zajednickom snu o nicemu !Necu joj reci kakav je sklad,oci nase cesto spajao u sazvijezdja zedna; ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude-ili nam je bilo svejedno jer sve je san.Necu joj reci da li je zivot ili od smrti strah spajao naše ruke na nebu;ni da li zvuke zamisljenog smijeha voljeli smo vise od sazvjezdja.Necu joj reci ni jedan slog jedini,sto je moglo, ni da li je moglo nesto,da uplete i sjedini duse nase kroz citav vijek;ni da li je otrov ili lijek ovo sto je doslo onome sto je bilo. Necu se pitati da li se radosna ili bolna pjesma dogadja u meni.Ja vise volim da presucene odemo ona i ja,tamo gdje istom svjetloscu sja i noc i dan; Tamo gde su podjednako tople i sreca i bol ziva;tamo gdje je od istog vjecnog tkiva,i covjek i njegov san.

24.09.2019.

Tako ponekad, eto sjetim se...

24.09.2019.

Kraj putovanja

O sve što prođe večnost jedna biva. Sen koja beše, drvo koje traje. Budan ispod svoga imena koje budi ruka sa cvetovima krv što sebe okiva. Završiće se putovanje, ostaće tiha brda, siva praznina, vetar koji bludi, mesto koje nema mesta u želji al nudi zlo da nas spase i istinu otkriva. To čemu se molite je Žalosni Slavuj. Ljubav nikada nije završena. Čega ima ljudskog u patnji? O čuj: Dan odjekuje. Nepokretne zvezde stoje. Prazne ruke, prazno srce, pusta sena, i nema mene - al ima ljubavi moje.Branko Miljkovic.

23.09.2019.

Pohvala svijetu

Ne napuštaj me svete, ne idi naivna lasto. Ne povredite zemlju, ne dirajte vazduh, ne učinite nikakvo zlo vodi, ne posvađajte me sa vatrom, pustite me da koračam prema sebi kao prema svome cilju. Pustite me da govorim vodi, da govorim zemlji i ptici koja živi od vazduha glas moj ispružen kao živac. Pustite me da govorim dok ima vatre u meni. Možda ćemo jednom moći da to što kažemo dodirnemo rukama. Ne napuštaj me svete, ne idi naivna lasto. Branko Miljković

23.09.2019.

Legenda o pauku i baki (pleme Ojibwa (Chippewa))

Pauk je tiho pleo svoju mrežu pokraj kreveta Nokomis, stare bake. Svakoga dana Nokomis je promatrala pauka kako radi svoj posao, u tišini plete mrežu. Jednoga dana, dok je promatrala paukov trud u sobu je ušao njezin unuk. "Nokomsi-iya!" viknuo je gledajući u pauka. Poletio je prema njemu, dograbivši cipelu da ga njome udari. "NO-Keegwa," prošaptala je starica, "nemoj ga ozlijediti." "Nokomis,zašto štitiš pauka?" upitao je mališan. Starica se nasmiješila, ali nije ništa odgovorila. Kada je dječak otišao, pauk se približio starici kako bi joj se zahvalio jer mu je spasila život. Rekao joj je: "Mnogo dana si me promatrala kako pletem i predem svoju mrežu. Divila si se mome trudu. Za uzvrat, pošto si mi spasila život, želim ti nešto darovati." Nasmiješio se svojim svojstvenim paučastim osmjehom i udaljio se, pletući putem mrežu. Uskoro je izašao mjesec i obasjao svojim blagim svjetlom srebrnastu mrežu koja se blago njihala na prozoru. "Vidiš li kako pletem? Gledaj i uči, jer svaka mreža zaustavlja ružne snove. samo lijepi snovi mogu proći kroz malenu rupicu u sredini mreže. Ovo je moj poklon tebi. Koristi ga kako bi uvijek upamtila lijepe snove. Ružni snovi uplest će se u mrežu i neće ti nauditi."

22.09.2019.

Mrak..

Gasim svjetlo, neka bude mrak,i dugo razmišljam o svemu.Gdje je život, ako je strah uvijek prisutan?Sebi kazem lazi nove u stilu (bit ce bolje) i cekam da me UM pozove.Mrzim LAZ ! A od nje sav zivot satkan! Da..bit ce bolje ! Procice..

22.09.2019.

Momenat je pokucao na vrata

Nisam se snasla..Nisam bila spremna..Nasla sam se u cudu sama sa sobom.Tako sam te zeljela zagrliti,isplakati se, bez ikakvog konacnog interesa iz filmova no cak ni tada misaono nisam mogla,uplasena ostricama oko nas i onom crtom sto ju crtamo svaki put kad kisa kredu sapere.

22.09.2019.

Virus povrsnosti

Zamislite samo tu svijest jednog zene i jednog muskarca. Pre samo godinu dana je abortirala iz licnih razloga.To su bili postojeci problemi s novcem i vec dvoje djece ,uslovi ,nedostatak posla itd.Dakle ocistila se mlada na volju muza a i sebe!Danas se cujem s njenom mamom ,i prica mi ,mlada trudna ! A pa cestitam..Kaze mi ,ah sine,cine sve da bebu zadrze ali ne zna se. Pije terapiju al pati se ! Sada mogu znas,imaju uslove,pare ..Zastanite na trenutak ! Svijest jednog muskarca i jedne zene.Sad lijepo se ona muci u bolovima,pati ,kljuka tablete za ostanak bebe . Zasto je to bice (ubijeno)bilo bezvrijedno a ovo je vrijedno ? Svijest muskarca i zene..Strasno ! Protivnik sam ubijanja,protivnik sam da zena abortira i postoje izuzeci kad se to radi npr.u slucaju zlostavljanja ,incesta,godina i bolesti gdje to ljekari preporucuju mada cak i tada je to strasan ciljni zlocin zarad malo sopstvenog spasa. Postoje hrabre majke da cak i tada taj zlocin ne rade one koje to nisu sposobne opravdano je .Protivnik sam da ljudi ne bore se za ono sto stvore ili da ne razmisljaju o nekim osnovnom temelju prije zaceca.Protivnik sam da se stvara u losim uslovima ali zato postoji svijest da se ucini sve za bolje uslove a ne da se jadi i izvlaci na milostinju ili drzavu.Samo da napomenem da ta mlada zena je svoje dvoje djece rodila u katastrofalnim uslovima a trece abortirala da se ne ponovi patnja ,ne razmisljajuci da su imali dovoljno vremena da osiguraju sve za to dijete.Bilo je lakse,ocistiti se !Sada s novcem cine sve ali univerzum ima najblizi naum osvete.Milo za drago.Oko za oko ,zub za zub !Svijest ti bolesnih umova (taj cuveni virus povrsnosti i jad bolesti) Slijepi pred ocima..Strasno jer..zao mi djeteta..Ubijeno za sta ? Za ljudsku glupost a sad ce neko novo mozda da prezivi ,no vece su sanse da ispasta i snosi posljedice ni krivo ni duzno i da plati zivotom ! Zbog cega? Zbog virusa povrsnosti !

22.09.2019.

Svrha Srca

Zivot nema vremena..Svrha je jednostavna.Pokusati osjetiti sve sto smo ikada zeljeli,pokusati spoznati sve sto smo ikada htjeli..Ostvariti se Sanjati,voljeti,dosegnuti..Sta god da uradimo u zivotu koji zivimo,a da to istinski volimo,zelimo bez prasine Dovoljno je za visinu i Vise Nista..

22.09.2019.

Put u NISTA (arhiva razmisljanja)

Krug? Sve ide u krug.Zivot je krug. Put u nista ,izlaskom iz kruga se moze pretvoriti u nesto ili ostati nista ! Nijedan covjek na planeti ne moze to da zna do skoka..Svako bice,ce drugacije da prozivi nistavilo ili izlazak iz istog,meni se bar tako cini ! Ne mora biti,ne mora ali eto pisem ovu noc o tome.Dakle ne postoje dva ista bica sa istim pricama ,istim prozivljenim momentima!Postoje slicne stvari i emocije ,ali nista identicno a to je i logicno jer ne bi valjalo ni da smo isti a tek identicni . Kao sto blizanci imaju razlike a naizgled se cine isti ,tako i svi ljudi na planeti imaju bilione razlicitih razlika. Mene je dojmio put u nista samo iz razloga jer nista nije nista ,nista je uvijek najvisi nivo od nicega ! Nista, to je zadnja stijena na planeti,litica...To je mjesto na kom ljudi provedu cijeli svoj zivot dok ih bioloski sat ne gurne dole..To je mjesto na kom se drhti ,na kom se uplaseni do smrti naizgled tako jezivoj..To je mjesto na kom se krv u zilama ledi pri pomisli da biste se mozda i usudili skociti u nista,u provaliju ,u spoznaju..u novi zivot . Zamislite liticu..i sebe dovoljno uvjezbani za skok ! Postoji li dovoljno uvjezbana osoba za skok ?Postoji vise vrsta skokova u nista ! To odredjuje zivot kakav zivimo..Prvi skok je onaj u kom nismo spremni ,gurnuti silom?istekom roka..i pravo u ponor..Drugi skok (spremni ) ne znajuci da koju god vjezbu upotrijebe nikada nece biti dovoljno spremni za ono sto ne znaju sta ih ocekuje..No njihov ponor je daleko blazi no sam ponor prvih..Treci skok (to je za one sto imaju vremena napretek ali misle da ga nemaju i drhte nad provalijom koja zuri i sija mackinim ocima ,sa pregrst spoznaja..Te ljude zanosi ponor i uzima ih u strahu ukocene i na smrt preplasene.Za njih je ponor jos blazi (strah -eliminisanje straha ) Ponor im pruza prevazilazenje te barijere htjeli oni to ili ne...Skamenjeni protiv svoje volje ponor ih uzima sebi i pritom skoku oslobadja tereta i donosi nove spoznaje beskraja. Beskraj bez straha im nudi novu liticu i novi ponor i oni svojevoljno puni hrabrosti krecu u skok smatrajuci,osjecajuci da nesto znaju.Dozivljavaju sve sto su ikada htjeli..Osjecaju sve sto su ikad zeljeli..Spoznaju i cvjetaju.Potom sve kratko traje..Ne znaju da to je tek pravi kraj..Kraj spoznaje koju su dosegli ,kraj rasta koji su osjetili ,kraj zivota materijalnog i paralelnog..Svrha ? Postoji li ?

21.09.2019.

I got no big name and I ain't no big star..

19.09.2019.

Odlomak iz knjige “Čežnja za licem” Ivana Goluba

“Križajući slovo v ‘uvredu’ pretvaram u ‘u redu’“. Zadnje vrijeme sam osjetljiva ,ne mogu kao prije da se kontrolisem na npr.uvredu ili na postupak tudji.Automatski mi se javlja zelja kao nekad prije za ukazivanjem i za vracanjem da se to najblize shvati npr.uvreda iako nikad to ne radim na tako opor i odvratan nacin npr.lijepo objasnim ali vratim ili kazem ili ..ili...Idemo ispocetka .Ovo je jedan lijep tekst iz kojeg mozemo svi po nesto nauciti..Pocinjem uvijek od sebe ,vrijedi razmisliti dublje i o ovome.. O uvredama nikad kraja. On me uvrijedio do smrti. Ona mi je nanijela takvu uvredu da to nije za ponoviti. Uvreda na uvredu. ne razgovaramo već godinama. Znaš što mi je bila rekla? To ne budem nikad oprostio. Uvredu se ne može oprostiti…. I kad ne bi bilo stvarnih uvreda, ne bi bilo ni toliko riječi o njima. Ljudi su dosta opori i ne haju ogrepsti drugoga, hrapavi pa ne mare okrznuti susjeda. na jeziku baš nikad nisu uspijevale dlake, al’ danas ih nećeš naći ni za lijek. Ne vodi se računa o dužnom počitanju pred sijedom vlasi i pognutim plećima, niti se pokušava uživjeti u položaj drugoga. Naravno, to ne treba uopćavati, govori se o ljudskim ogrebotinama na našoj planeti. Neću, dakle, braniti drskost i umanjivati žalac uvrede. S uvredama se daleko ne dolazi, išlo se u ma kojem pravcu. To vrijedi jednako za onog koji vrijeđa ali i za onog koji nikad ni u kojoj okolnosti ne zna prijeći preko uvrede. I na ovom posljednjem bismo se načas zaustavili. Čovjek koji posvećuje puno pažnje uvredama koje ga snalaze postaje ponajprije na njih neotporan. Na kraju ga svaka tričarija ili postupak koji je bliži nestašluku nego uvredi, ranjava. Nalik je na čovjeka neotporna na zaraze, prehlade. Uvijek je neraspoložen, loše se osjeća. Izvjesna slast što je čovjek osjeća kad kazni drugoga za nanesenu uvredu brzo se remeti, jer čovjek osjeti je li kazna razmjerna krivnji, a pogotovo kad je stupanj krivnje neizvjestan. Ta tko može znati kakvi su čimbenici, počev od hereditarnih, meteoroloških, bioloških i dr. uvjetovali ono što je druga osoba doživjela kao uvredu. I nije li možda onaj tko je imao potrebu raniti nas, sebe ranio još više? Čovjek koji se spotiče o uvrede zna se lišiti izvanrednih mogućnosti za suradnju. Pripovijedao mi je jednom naš znameniti književnik, Dragutin Tadijanović, pokazujući mi sabrana djela svog mlađeg, tada pokojnog kolege (Ivana Gorana Kovačića). Taj je kolega svojevremeno svojom kritikom satro u prah jednu njegovu zbirku pjesama. No, Tadijanović se nije spotaknuo o opor jezik svog kritičara i njih su dvojica naposljetku postali dobri prijatelji i suradnici. Što bi bilo da se uvrijedio? Da je svugdje za odmazdu nastojao omesti talent mladog pjesnika? Znači li to da treba hiniti zadovoljstvo što nas se vrijeđa i kriti svoje raspoloženje? Ne. valja prosuditi što u određenom slučaju treba učiniti; katkad je itekako dobro reagirati, reći svoje i sa time svršiti, drugi je pak puta bolje ignorirati i doista zaboraviti. A uvijek je dobro oprostiti. Oprostiti znači bitno nutarnji čin. To nije predstava niti je to isto što i prešućivanje. Može se govoriti i otvoreno i ljutito a da se prašta, kao što se može šutjeti i biti ljubazan a da se mrzi. U jednoj misnoj molitvi se kaže: “Bože, ti svoju svemoć najviše očituješ praštanjem i milosrđem.“ Doista zanimljivo! Ne kaže se da Bog svoju svemoć očituje time što je stvorio beskraj mora i veličanstvo gora, što je sazdao život u velikom i malom. Najvećma svoju moć Bog pokazuje praštanjem. I čovjek koji zna praštati je snažan. Praštanje je znak moći. Budući da je čovjek pozvan da bude sličan Bogu, pozvan je da i u praštanju slijedi Boga. Križajući slovo V…

18.09.2019.

Ponoc..

Kad pogledate u sat a jos ste zivi..Zasluzujete sebi izmamiti osmjeh...Zivi ste ! Srce kuca-neprestano ide naprijed ka kraju ..Sat ce uvijek kucati ali srce ,nece..Na svaki Vas udisaj -nekome je u svijetu kraj'izdisaj..

16.09.2019.

Breaking the darkness waking the grapevine..

16.09.2019.

Mogu ti kupiti sesir ,al glavu NE (doslovce)

Krociti ovom zemljom bez glave sa sesirom ? Mozda krociti s glavom bez sesira ?No kakvom ? Oduvijek sam voljela sesire.Potom sam ih prestala nositi.U pocetku mi nije smetalo kako drugi reaguju na nekog sa sesirom,nakon izvjesnog vremena ,smetalo mi je kako se ponasaju ljudi.Da bi ljude bolje vidjela,procjenila,prestala sam nositi sesir jer kad bi ih nosila tada bi ljudi bili "finiji"(licmjerniji)Sinoc sam listala slike i pronadjem sebe ,od 5 i 7 godina na fotografijama..Na svakoj sam imala sesir.Nikad to prije nisam uocila a potom sam se sjetila francuskih kapa u periodu fakulteta i onako zamislila..Dakle i kao dijete sam voljela sesire.Uvijek mi se dopadalo doba gdje su muskarci nosili sesire (pritom ne mislim na doba kaoboja ) Jednom davno sam zapazila jednu izvanrednu izjavu .Naziv posta..Hm..zamislila sam se..Podsjecalo me na vrijeme kad sam bila mala s ljubavlju prema sesirima.Posto su mi ljudi i tada smetali i nervirali me u uobicajnim stvarima (naslikala sam crtez ) Dama bez glave sa sesirom.Svakako ova izjava iz naziva posta ,se moze protumaciti na bezbroj nacina. 25 godina kasnije neko je nekad izjavio da moze kupiti sesir al glavu ne..Necu ulaziti u teorije slucajnosti ,niti nase sudbe ali od tada sam zavoljela ponovo sesire i kape..Kada bih ponovo crtala ,nacrtala bih isto (damu sa sesirom bez glave) No ispred nje bi bila kutija ..U kutiji sav potreban alat..da kad se vec glava ne moze kupiti (kreira se novi um s ljubavlju ) Ko sebi..Ako bi umjetnik to uspjeo,zasigurno bi promjenio naslov - Mogu ti napraviti um ,a mogu ti naslikati i sesir no ne mogu niti zelim da ti ga kupim ! Tako bi imala sesir bez glave sa bistrim umom .Sesir bi bio tvoj um..

16.09.2019.

Da..

Teska vremena nikad ne traju,traju izdrzljivi ljudi..

14.09.2019.

Bezdan..

U nasim ocima ,u nasim mislima i nasim grudima ,ista je sudbina ..Bezdan..U vjecnim borbama ,u pobjedi majmuna ,ista je dubina ...Bezdan ..Bilo je vise nego,treba nas..Sad sve nas je manje jer to nam treba. I petljaju karike,bez druga ,drugarice od multi galaksije do samice..Pogledaj ,rusi se sve oko nas ..Sirene pjevaju,dolazi spas..Ruse se cuprije ,crkve i dzamije . .Pogledaj bezdan je tu ,ispred nas..Tu mozda pocetak je,tu mozda je kraj..Na rubu litice,jos korak do istine..Rasiri krila intuicije ! U nasim ocima,u nasim mislima i nasim grudima ,ista je dubina,bezdan..U vjecnom borbama,u pobjedi majmuna ,ista je sudbina ,bezdan...Sve sto je sada iza nas,nestaje ostrvo iluzija..Poslije svih ratova,u ime svih bogova, i ljubavi u ime covjeka..Pogledaj sve sto ,tu je ispred nas..Pleme je nestalo ,budis se sam.Gdje su sad matrice,zakoni logike ,gdje su sve nase zablude ? Maschina

14.09.2019.

Jednom davno..

Pogledala me,i iz cista mira zakljucila da u zivotu nikada necu biti srecna ni zadovoljna sta god da dobro napravim ! Stavljala je to sve u isti rang i nikad se nismo slozile oko toga..Zadovoljstvo i srecu sam potpuno razlikovala. Umjela sam razaznati vrste srece prije srece.No sreca? Biti sretan ? To je pomno i krisom oduzeto bez pitanja ! Kada me pitaju da li sam sretna ili zakljuce sigurno sam sretna ,ne uplicem se u diskusiju ,potvrdis ili sklonis se.Sreca to je pojam za one koji se bave tra- la -la stvarima, jer danas je bas to sreca ljudima (prividna materijalna sreca i umisljenost) Ne znaju da je meni najmilija preostala sreca zdravlje,kamencic u ruci , trag stopala u pjesku ,svemir u staklu ,voda ,sunce,pun mjesec,tisina noci ,trag i uspomena u beskraju..Zadovoljstvo se ticalo zadatka koji se stvori a potom rjesava . No rjesavanje ne vodi sreci vec zadovoljstvu ni bez srece ni sa srecom. No sreca ? To je bubamara !

14.09.2019.

Istina..

Osjeti svoju unutrašnjost u suzama, osjeti kako napreduješ prema samospoznaji, jer samo osoba koja je tebi stvarna može prouzrokovati plač, kao susret sa samim sobom. Izbjegavati ovaj susret znači bježati u bolest. U plaču čovjek dopušta patnji da mu se približi, da je izbliza pogleda, da je takoreći zagrli i da mu postane bliska, jer zna da je samo na taj način može pobijediti. Ozdraviti može samo čovjek koji oslobađa u sebi potisnutu bol. Tako se bol i patnja okreću u radost. Sve može u čovjeku ozdraviti ako kroz neprestanu molitvu i susret s Bogom krene putem samospoznaje. Destruktivne misli mogu biti pročišćene i uništene snagom molitve, jer ustrajna molitva čini čudesa.

14.09.2019.

Nista nije kao prije ili sve isto nije..

Mozda su to godine.Odakle mi sva ta sjecanja? Iz koje ladice u umu se skrivaju..Nevjerovatno (ne sjecam se dugo i potom samo navale slike,bljeskovi i sjecanja.Ljudi od trauma se lijece terapijama no kada odlucite sami se izboriti sa sobom kao mali,to je vec bitka za cijeli zivot .Cini se da izvor svih sjecanja navire samo zbog toga. Nema nista od toga ,to je apsurdno i proslost ,no zasto se um vraca ,preispituje i donosi nove spoznaje sa prikupljenim informacijama dosadasnjeg zivota i onim vec postojecim. Neka caka u toj apsurdnosti postoji .Toliko pitanja imam da postavim svom mozgu ali to je kao da pitam beton.Mozda bi se post trebao zvati zabetonirani mozak ili pokusaj noja da ne bude noj ! Covjece ,postanes svjestan i to je divno..a potom korak naprijed,nazad dva..Vjecni krug se odvija..Vrti se film dok se ne istrosi ..Sada kada razmisljam od zivota nisam trazila malo,trazila sam najvise ! Bas sam "skromna".Prvo sam kao mala zeljela samo pravdu ! Drugo ,razumjevanje svojih stvaraoca i postovanje mene kao identita . Trece prijatelja -istinskog,iskrenog pravog prijatelja/icu i ono zbog cega sam mislila da se zivi i umire ..(ljubav) Drugi su se ostvarili ali ti drugi nisu zeljeli ovo sto sam ja i problem je nastao kada su ti drugi imali privilegiju svoje snove kupiti dok moje zelje nisu bile ni dostupne na trzistu klaunova .Tako je i ostalo fo odredjednog perioda zivota .Potom covjeka uhvati panika i odluci da se ostvari opet nekom silom bez redosljeda tek toliko sa logikom ..Taj mali tracak koji je nastao niotkuda i iz plana i projekta je zapravo najsvjetlije ostvarenje ..Nisam mogla a da se ne zapitam ,ako je nesto takvo iz neceg sasavog se pretvorilo u svjetlo,kako li je tek kada se ljubav rasprsi u svjetlo?! Opet uz godine ..jedini zakljucak koji sam donijela jeste da ljudi koji nisu ostvareni ne trebaju si komplicirati nista i stvarati dok sebe ne pronadju..Prekasno..Prekasno iako svjetlo na kraju tunela daje osmjeh no do kada i dokle ? Mozda samo iz potrebe? Da li ce me to malo svjetlo uspjeti uvjeriti da nije sve interes ? Smatram da nece ali ostavit cu to vremenu..Tuga me savladala.Kada nista nije kako bi trebalo biti tada covjeka vuce instinkt da pocne ispocetka Tada bi na prvom mjestu bila duhovnost a na drugom isto kao i trecem..Nista sem toga. Trebalo je sve biti drugacije !Koji vrh zakljucka..Pola zivota prodje u treptaju i donesen je zakljucak..pola zivota a ostatak je relativan ,diskutabilan ..Dal sve,stvarno je ? U igri smo izgleda ! Igramo se lutkama a sami smo lutke ? Da zumiram..Pravda postoji ali nije zastupljena..Roditelji nisu svakom roditelji a zivjet bez toga je minus u odredjenim pogledima,ne svim. Prijatelji postoje i stvarni su, samo su rijetkost . Ljubav ? Ljubav je smisao zivota ,i nemaju svi mogucnost ,sansu spoznati je bez obzira sto naizgled zive "zivote "! Duhovnost i vrste ljubavi;spoznaja ljubavi kroz duhovnost je jedina istina .Bistra voda sa koje konj pije vodu ! Dakle sve je rjeseno.. Prva ladica zatvorena,druga zatvorena ,treca se zatvara...

13.09.2019.

Parodija zivota

Vec dugo razmisljam kojim smjerom krenuti?!Kako god okrenem ti smjerovi su,samo smjerovi! U njima nema cari ni energije,one potpuno sveobuhvatne.Ti smjerovi nisu dio mene ali ja sam dio njih.Sve tece prebrzo i za cas se i obavi!Sve se vrti u krug. Nagli pad raspolozenja. Vrijeme leti!Doslo je niotkuda,kao grom iz vedra neba.Imam jos dan,samo dan ??!! Vrijeme odluke je uvijek ograniceno..Tako je i dobro.Da imam svo vrijeme svijeta,odugovlacila bi iako nisam od onih koji vole odugovlaciti.Kad si razapet,tada je teze..Puno teze..Moram srediti i obaviti sve sto se moze.Potom ucestvovati u riziku.Vise ne volim da rizikujem kao prije. Promjenilo se puno toga.Nekako ljepse pristaje cvrsto tlo pod nogama no nije u potpunosti tako.Prijasnja tradicija rizika se vrda i ma koliko god da ne volim kao prije rizik ,on je sastavni dio zivota..Razmisljam..Ako se osmislim za poslovnu ekonomiju..Izgubit cu vremenski puno vremena i zivaca no to me privlaci i smatram da bi moglo sve biti uredu poznavajuci ovu sebe,.No problem je slijedeci..Obicno kad sve ispadne kako treba tad se ispostavi da ono manje zeljeno (druga opcija studija) u ovom slucaju bi ispala bolja..Tako da sve sam blize tome da radim obrnuto.Latim se onoga sto mi nije bitno kao ovo prvo a potom ispadne bolje no to prvo sto bi ispalo kako zelim no ne posve. Da..cista parodija zivota. S druge strane ni jedno ni drugo nije ispunjenje srcem .To su obaveze koje se moraju otkvitati radi dobra nekog drugog vremena. Preglupo..Jedino me tjesi sto ovo vrijeme leti kao ludo pa nece trajati vjecnost nista ..(ova tastatura ce me izluditi)

13.09.2019.

Ernest H.

Sreća kod inteligentnih ljudi je najređa stvar za koju znam. Život bilo kojeg čoveka se završava na isti način. Jedina razlika su detalji kako je ko živeo i kako je ko umro. Ljudi koji nemaju čime da se hvale, hvale se svojom nesrećom.

13.09.2019.

A. Theuriet

Ljubav je redak cvet koji ne niče na velikim cestama.

12.09.2019.

Zivot nije laka stvar

TKo rano rani ,dvije srece grabi ! Tko rano rani ,vise si obaveza natovari !

12.09.2019.

.....

09.09.2019.

Ludi dani..

Kisne kapi odaju zelju za mirom.Kao u inat potjeraju sve te ljude .Kada bih mogla biti kisa (bas bi valjalo) Ljudi pocnu da prkose i odmah im navalis iznad glave oblake ,kisu ,pljusne ih ..U jednoj pjesmici sa temom kisa, dva mrka oblaka se priblize i uhvate za ruke..Potom dok se priblizavaju jedno drugom da se poljube ,pocinje kisa a potom nevrijeme i oluja.Svi se razbjeze zbog ljubavi..Nisam nikad razmisljala o kisi na taj nacin..Ima smisla..Neki dan dok je zvuk vode odzvanjao na cudan nacin ,pokusavala sam odgonetnuti sta je u pitanju.Podsjetio me na zivot u utrobi preko ultrazvuka.Covjece tacno je tako voda sustala i odzvanjala ,zivo sa srcem.Suludo..Masta ! No bila ili ne,zvuk je ocaravajuci..Odise zivotom..

06.09.2019.

Svjetla moga srca (arhiva razmisljanja)

Postoje. Jedno je napravljeno ciljno radi pojma zivot . Drugo je stvoreno prije mnogo u godina u nadi da ce se ocuvati do danas. To drugo svjetlo je trebalo biti prvo ali zivot nije dozvolio kao sto ne dozvoljava ni dan danas da mu se priblizim zbog raznih faktora zivota.No sta ce biti ako se zbog tih faktora svjetlo udalji ?Nestane? Kako cu to podnijeti ? Da li ce to biti samo jos jedan u nizu gubitak ? Da li cu biti ista ili drugacija? Da li ce to svjetlo vjecno pocivati u meni kao i prvo svjetlo. Trenutno u razmaku ,gubim se..Mozda je tako najbolje (cuvati ) i izgubiti se u toj daljini da ne bi povukla okidac srca i zanijela se jer ne smijem ,itekako znam posljedice.. Zato se sklanjam jer zelim da svjetlo bude svjetlo..Da osvjetljava moje srce cijeli zivot ( neprimjetno i tiho bez greske) bez poraza u zaboravu di se ne moze sjetiti ko smo i sta u onom nemiru sto nas obuzme ! Kao sto zelim i da prvo svjetlo me grije na drugaciji nacin (opstankom)Smatram da su ta dva svjetla u mom zivotu nesto najposebnije ! Stalo mi je da ne pokvarim nista i necu nista pokvariti iako i to nosi vrstu patnje i bol koja se mora prevazici jer ta dva svjetla ne mogu se sjediniti ! Necu ugasiti svjetla srca moga,ni njeno ni daleko njegovo, pa dok trajem ,trajem ..

04.09.2019.

Pismo poglavice ..

Na jeziku Kayapo, mi novac zovemo piu caprim, „tužnim lišćem“, zato što je to mrtva i beskorisna stvar i donosi samo štetu i tugu. Kad vaš novac dođe u naše zajednice, često uzrokuje velike probleme i dijeli naše ljude. I možemo vidjeti da istu stvar čini i vašim gradovima, u kojima oni koje vi nazivate bogatim ljudima žive izolirani od svih ostalih, u strahu da će doći drugi ljudi i uzeti im piu caprim. Istodobno, drugi ljudi gladuju ili žive u bijedi, jer nemaju dovoljno novca da nabave hranu za sebe i svoju djecu. Ali i ti bogati ljudi će umrijeti, kao što ćemo svi mi umrijeti. A kad se njihove duše odvoje od njihovih tijela, njihove duše će biti tužne i patiti, zato što su oni, dok su bili živi, učinili da mnogi drugi ljude pate, umjesto da su im pomogli, umjesto da su osigurali da svi ostali imaju dovoljno za jesti prije nego što su nahranili sebe. To je naš način, način Kayapoa, način starosjedilaca. Morate promijeniti način na koji živite zato što ste izgubljeni, izgubili ste svoj put. Put kojim idete je put uništenja i smrti. Da biste živjeli, morate poštovati svijet, drveće, biljke, životinje, rijeke, pa čak i samu zemlju. Zato što sve te stvari imaju duše, sve te stvari jesu duše, a bez duša će Zemlja umrijeti, kiša će prestati i hrana će usahnuti i također umrijeti. Svi dišemo isti zrak, svi pijemo istu vodu. Živimo na jednom planetu. Moramo zaštititi Zemlju. Ako to ne učinimo, doći će veliki vjetrovi i uništiti šumu. Tada ćete osjetiti strah koji mi osjećamo.

02.09.2019.

– Nelson Mandela

Nigde ne postoji jednostavan put do slobode, i mnogi od nas će morati proći više puta kroz dolinu smrti kako bi dosegli vrh naših želja.

02.09.2019.

Sloboda i moderno ropstvo

Sloboda..Osjecaj slobode bez ogranicenog vremena? To ne mogu zamisliti a da li zelim ? Ne mogu ni zeljeti ,previse dobro i za samu zelju ! Dakle..sloboda..Zvuci kao da cu recitovati..Najme danas sam uspjela ugrabiti malo vremena ..Stigla sam u zadnji cas.Saznala sam da danas zatvaraju i da je posljednji dan u ovoj godini za kupanje a meni prvi ,cini mi se ! Nisam sebi dala da se razocaram,smrklo se ,naoblacilo i vjetar je poceo jace da duva ! Plivala sam dugo ,voda je bila bas topla u olimpijskom bazenu..Mislila sam da cu imati problem sa osjecajem u kupacem ali nisam . To je bio dobar znak. Radim na tome da dotjeram liniju ali zdravlje me gotovo uvijek zezne pa pauziram ,pa opet i sve tako.Nisam zadovoljna tijelom i djeluje kao da zivim u tudjem tijelu vec duze vrijeme ali samopouzdanje je bilo na nivou.Prvo sam kupila net ,narucila kafu. Ima tu par momaka sto rade oduvijek ,s kojima sam ok i nije bilo problema za stvari. Mogla sam lijepo plivati ,roniti ,skakati a da ne budem pod pritiskom hocu li ostati bez mobitela ili bez novcanika ,kljuceva i tome slicno. Prvi krug mi je poceo vracati energiju . Drugi puta sam htjela predahnuti ali toliko je vani zima bilo da sam opet zavrsila unutra u bazenu..Treci krug je bio za nekoga..Rekoh sebi odo otplivati ,a potom tras ,izgubi dah.Snasla sam se za tren ali sam se trznula. Pomislih pa dobro sta to treba da znaci ?Mozda je ta slucajnost bila znak da taj neko ne zeli da plivam za njega i da to nije cool ili kako vec se to sad u ovom vremenu zove..Da se vratim na slobodu..Taj carobni stapic za kojim cijeli svijet traga..Na trenutak me ulovila al vec u tom adrenalinu koji nastupi ,vrijeme brze bolje osjecaj skarama odreze i gotovo ! Slobode nema a osjecaj se vremenom koje nastupi pretvara u vid ropstva koje ni vise ni manje no smo sami sebi nametnuli ! Zvuci sjajno ?! Pa stvarno ta spoznaja covjeka pistoljem zivota izreseta po ledjima kvalitetno ! Osjecate udarce al imate pojas za zastitu pa se meci zivota odbijaju do jednom..Potom sam jos koji put dok je kisa propadivala ,se okupala i kad su munje pocele odlucila sam se skloniti s otvorenog. Nije bas pametna ideja bila mokre glave biti na vjetru ali nisam mogla odoliti ,morala sam loviti koju zraku pod vodom i posmatrati ju ..Ljudima je cudno kada ste na takav nacin pod vodom ,misle da ili se tusite ili ste se onesvjestili ili nesto nije uredu pa ometaju ,smaraju dok ne shvate ..Svi bi znali sta radite,pa pomisle da ste tu da nesto pod vodom trazite ! Cisti smor no rjesila sam to iz drugog kruga . Dakle carobna sloboda i cjenjeno ropstvo..Dodjem..i cirkus ! Vrijeme se kikoce a pistolj se nategao da ispali jos koji metak u nadi da se pritisak stvori..Ne pamtim kad su ljudi bili nepodnosljiviji ili prosto sam ja bila ta koja je zeljela taj mir bas kao u vodi ,na vodi i pored vode ! Vjerovatno je do mene ! Nista se nije desavalo sto se ne desava ,iste gluposti ,isto prznjenje ,isti nered,isti ljudi i isti problemi vise-manje koji variraju..Potom sva energija koju sam vratila je pocela da isparava .Zvanicno sam otkrila svoju bolest mimo standardne dijagnoze sa srcem..Bolest na ljude ! Lijek - samoca ,sloboda i mir ! Lijeka nema niti se kupiti moze ! Kupili smo pistolj zivota ne znajuci da smo se njime osudili na smrt ,to bi znacilo da ne rjesimo li se metaka ,prije ili kasnije ono sto smo posijali ubit ce nas ! Mozda ne tipicno ili direktno ali stresom i svim brigama i svim cirkusom ,hoce..Pitanje je ..Do kad ce stit drzati metke da nas ne ubiju'? Dakle ,sloboda ? To je Sveto mjesto za mudre i nedokuciva zelja za tamo neke..