Cosmic Energy

Piglet: “How do you spell love?” Pooh: “You don’t spell it, you feel it.”

02.07.2019.

Odgajatelji

Deda je bio mudar covjek.Da njega nije bilo i moje bake,danasnjica bi se cinila puno gorom! Imao je lijek za sve ,bio je humoristican i poseban ,ujedno strog i vojnickog stava.Zvao me "Beki" iako nije imalo puno smisla naspram imena. Volio je da sve obezbjedi,organizuje.Smatrao je zivot kratkim i time bi cinio svasta ,nekima bi to donijelo ponizenje a nekima radost! Dedino putovanje..Usla sam u tunel,tu smo se skrivali kraj pilane nadajuci se da nas nece ubiti .Tu je umro od bolesti.Naravno ni krivi ni duzni sto je rat ,no pravo ubijanja je bilo dopustivo sa svih strana ! Sjecam se u tom tunelu su bila sklonista slicna sobama s dusecima. Danima su cutali na pitanje -"gdje je nestao deda? !Naposletku sam otisla da ga trazim.Nije bilo struje ni vode pa su se palile svijece tek ponekad ,ako bas se mora. Strepilo se po coskovima za zivot. I tako hodajuci dok svi "kunjaju" kao pravo malo zijance ,primjetim svjetlo negdje dalje tunela!Treperilo je poput svijece. Brze bolje odem i skrijem se.Virim ko je tamo???Vrata onako zahrdjala bila su poluotvorena.Tisina i iz daljine se samo cuju zvukovi vec bacenih granata ili fijuk bombi.Ma procicu krisom kroz vrata pomislih!Ulazim unutra i nikog nema a na postelji svilenkastoj lezi moj deda i pored treperi upaljena bijela svijeca ..Da njega nije bilo tesko da bi se izvukli,on je nasao skloniste ! Tako ode moj deda i s njim i Beka..Dugo sam bila s njim,drzala ga za hladnu ruku i posmatrala plamen debele bijele svijece. Poslije toga sam bila drugacija ,utjecalo je na mene,sjecala sam se .To je bilo prvo sjecanje ,pocetak.Odgovaralo mi je da budemo u tisini do jednom kad ga nije vise bilo.Potom sam hitro i bjesno u sred dana pocela da galamim sto su ga odveli ,ne shvatajuci da ne spava vjecni san.Drugi su se zgledali i shvatili da sam znala i bila s njim kad spavaju premoreni od straha Odnijeli su ga dalje u skloniste da ga ne vidim a i oni da nisu blizu a potom tajac (kako im je to promaklo kad su me motrili) Bakino putovanje .Zena nije imala skolu,odgojila je celjad i rasula po svijetu.Odgojila je mene i bila mi kao majka bar djelic nje.Dok nisu dosla neka druga vremena pa vise nije bilo ni nje. Znala je sta mi se svidja a sta ne,znala je kako da me nauci da cjenim male stvari.Kada smo poceli bolje da zivimo uvijek bi me vracala raznim lekcijama u stvarnom zivotu o momentima koji su najvazniji za cjenjenje..Sta su oni i dokle seze sve..Govorila bi mi o tome kako jednog dana cu morati znati to i to i to i potom bi me ucila a kad ne bi islo tada bi znala da je bolje da zapisem i naucim .Par mjeseci pred odlazak bila sam kod nje,dosavsi iz drugog grada. Rekla mi je da ce da ode i pogledala sam ju i njene oke plave! Dale su sve sto su mogle dati a ono sto nisu,oprostila sam joj..Pomislila bih toliko toga sam mogla da uradim za nju a zasto nisam ? To me ubijalo taj siguran pogled i saputanje da odlazi da njena mezimica od cerke ne cuje.-"Sto se mora-mora, svi cemo da odemo, nekako sam vec izustila!Gledala sam ju i potom otisla Zagrlila sam ju i rekla da moram da idem..Nisam morala ici vec srce mi je bilo poprilicno iscjepano emotivno..Nastojala sam to prevazici.Njen pogled rekao je sve.Posljednji pogled.Zar par dana osvanuo je poziv.Otisla je ! Nazvala sam mezimicu i rekla joj da se sabere i da ne drami ,da mora da bude normalna a ona je vristala iz sveg glasa.Nisam posve poznala taj osjecaj kceri i majke pa nisam znala sta drugo da joj kazem no poznavajuci svoju pribliznu majku tj baku znala sam da to treba da prodje bez drame i njenog glupiranja.Neke su stvari bile izvrnute ali nisam stigla prosto ..Oprastala sam se dugo od nje..Bila sam ljuta .Nisam to pokazivala ljudima a ljudi bi se smirili u mom prisustvu i sabrali .Nisam zeljela nikog pored sebe.Svi su mi smetali i bili suvisni.Zeljela sam biti s njom i sama u mrtvacnici dugo. Nisam kao vecina pila tablete pa da te oduzmu dok blejis u prazno i na kraju se ne sjecas niceg. Zeljela sam svega da se sjecam..Bila sam ljuta na energiju na sebe i na nju Na nju jer je otisla a na Boga jer je oduzeo,na sebe sto sam mogla uciniti za nju vise i sto nisam pruzila vise,puno vise .Danas sam joj zahvalna beskrajno ,na mnogo toga iako neke stvari su mi bile razocaravajuce ali kad ih sa vise puta sagledam ,ideje novog doba i nju i njeno stajaliste u principu samo je radila kako je najbolje umjela da radi.Moji odgajatelji su otisli u ratu i poslije.Ljudi su se izmjenili i izoblicili. Vrijeme skolovanja je bila borba a za neke med i mlijeko.Nekom rat,nekom brat ! No sada mnogo godina poslije sjecam se..Skoro mi je neko izjavio nesto tako apsurdno ! Pomislila sam:" sta ti znas o meni pa da mozes da pametujes da se do sada za zivota nije ucinilo mnogo toga"!Ucinilo se toliko toga ,postignuca su vidljiva ! Poznajem svako itekako dobro i nije zasnovano na titulama niti kupljenim papirima ! Nije zasnovano na gubitku ljudskosti a po meni to je medju najvaznijim stavkama zivota.Ono malo sto covjecanstva jos krasi jeste doza ljudskosti! Svi oni koji su je potisnuli ili ubili u sebi,njihova stvar ali jedno da se zna ! Takvi nemaju prava ni osnove zakljucivati o apsolutno nicemu ! Nemaju prava zakljucivati o ljudima i njihovom "hladnokrvnom ponasanju" jer iza toga stoji teret i ogromna emotivna snaga !Nisam ulazila u diskusiju,bilo je suvisno.! U CAST mojim odgajateljima pisem ovaj post! Njihova energija i moja energija su se splele.Nije kako bi trebalo biti, vec kako zivot donese! Bili su DIVNI ljudi (jednostavno dobri ljudi ) i sve sto su mogli uraditi za mene,uradili su.Danas sam im zahvalna mnogo na tome . Kroz njih sam spoznala ljubav i paznju ,nesebicno djeljenje i podjelu ljudi na samo dvije vrste:dobre i lose !