Cosmic Energy

Piglet: “How do you spell love?” Pooh: “You don’t spell it, you feel it.”

10.06.2019.

Sunce sija a noc se kikoce upokojenima..

---------------------

10.06.2019.

Platonski plamen ..

Pa ti se uvijek svega sjetis !Sjetis se i ti uvijek !Ne znam tko si postao na kraju i cime si se predstavljao ali znam da negdje u dubini bio si mi nekad SVE,kada bi trebalo da se razidjemo srce mi se kidalo ali onako stojecki ,hladno obavila bi tu besmislenu tradiciju ,voljela sam ono sto je bilo u tebi ,sto te pokazivalo bez maske jasno i ostro dok te jos sudba i ljudi nisu pokvarili ,izoblicili tvoj karakter Da,bio si mi SVE od cega nikad nisam zeljela da se razdvajam (proslo vrijeme) Iza tog proslog vremena izmjenjale su se uloge i lica,sudbe i zivoti a godine su izmjenile sunce,nebo ..Da ,to nije isto SUNCE jer se ne presijava nad nama To je sunce drugima dano i sada za druge..Ni MJESEC nije isti kad su zvijezde ispred njega stale vitlati apsurde i mjenjati ljude.Ni ona svijeca ne treperi isto ,kao sto je treperila u momentu naseg nevidljivog postojanja dok smo cutnjom i pogledom na njeno treperenje imali zelje u plamenu (zelje za porodicom i zdravim,srecnim zivotom) Sada taj plamen treperi drugima i tko zna kako,vjerovatno samo sija bez dubine svjetlosti. Ni djeca na terasi se vise ne igraju kao sto jesu,ne oko nas onako veselo i razdragano ! Ta djeca sada drugima plesu i idu u zagrljaj..A mi ? Mi smo nista ,cini se l!Mi smo kockice leda sto se drze pomno na santi leda ,onako kao magnet odrzavajuci svoju snagu ,ono sto je ostalo od nje.Svaka sudba vatru goni,rat ,oluju i nevrijeme..Svaka sudba i mir daje kao balans za prozivljeno..Mali tracak svjetlosti na momenat s dubokim uzdahom skiljeci u sunce,vireci nebo i posmatrajuci svice ,one svice u glavi jer ih na livadama vise nema..Vrijeme ne lijeci ,dokaz smo toga i opet mi srcu milo sto si ziv ,zdrav i u svijetu postojan.Jednog dana kada budes imao porodicu shvatit ces ..Shvatit ces i u zemlji novoj ,shvatit ces tko si bio a tko postao..No vrijeme ne lijeci i ne mjenja rane.Vrijeme nas podsjeca na sudbe i goni dalje ! Svako svojim poslom zar ne ?!!..Ne ,ne zaboravljam ja NISTA ..Ni tebe,ni sebe ni djecicu oko nas ni svijece,ni poglede ni ljutnje ni hirove ni plamen platonskog zaceca..Od sjecanja se ne zivi ..no kao trag vidno postojan treba da se biljezi.Za hiljadu sto godina,kad ne budes ti i ne budem ja,jos svirat ce vjetar sa sjevera i poslednji valcer sa Dunava..

...
...